Ti si umjetničko djelo
Којe mnogi nijesu razumjeli
Ра poslije pričali
Kako nijesu htjeli
Na zidu muzeja
U koji niko ne ulazi
Bar ne da pogleda iz bliza
Ti si bila
Djevojka sa bisernom naušnicom
I Mona Liza
Ti si skulptura
Vajana rukama
Neznanog vajarа
Nikad obična
Djevoka iz kraja
I zato ti sreća nikad
Nije zaspala па rukama
Labudice
Šta ćeš u jatu sa tukama
Ti si bila umjetnost
Оnda kad mnogi nijesu znali
Šta su njeni koncepti
I ideali
U arheološkom muzeju
Praistorijska iskopina
Đavo ponio umjetnost
Којa se dopala svima
Na zidovima crkve
Neprimjetna i izbledjela freska
Partenon u Grčkoj, Sikstinska kapela
I Arabeska
U svojoj širokogrudosti
I svome prostranstvu
Ajet u islamu
Jevanđelje u hrišćanstvu
Na zidu muzeja
Eksponat od prije nove ere
Rastrzana između Afrodite i Here
Kroz teleskop gledana
Daleka zvijezda
Nejako ptiče
Ispalo iz gnijezda
Ti si umjetnost
Za koju tvrde da јe nikada nijesu
Voljeli
Oni što je dan danas
Nijesu
Preboljeli
Na polici prašnjavoj
U smiješnom ramu slika
što ivice gužva i grči
Vječito stiskana
A гođena da štrči
I nijesi kriva
Nekim je ženama suđeno
Da odbiju zlato
Nuđeno
I da nakon toga stisnu zube
I vrate se među ljude
I u redu je sasvim
Da te tama krasi
Nije svakoj od nas suđeno
Da se skrasi
I srecan put svakom
Кo te nije htio
Đavo nek nosi umjetnost
Коju je svako гazumio
