Ovaj rad je nastao na času srpskog jezika i književnosti. Tumačeći ovu pesmu na literarnoj sekciji, učenica 5. razreda Duška Čanak, inspirisala je pisca
Eminentnog duha i zavodljivog izraza, Draško Sikimić otvara nam vrata novih perspektiva i uvida u ego, religiju i samu njegovu poeziju. Draško Sikimić plave
У ноћи између 11. и 12. фебруара 1961. године, настрадао је велики српски песник Бранко Миљковић. Читава тадашња држава била је запљуснута информацијама о
Znaš,Ništa ne dolazi odmah.Za sve treba vremenaI hiljadu polomljenih snovaZa sve što tako jako volišMora da se boriš,U ovom svetu lažnih manira i velikih
Ne bojim se, majko.Odlazim hrabro.Uzdignute glave, odganam suze i uzimam pušku.Spremam se za bitku.Iz koje možda neću izaći kao pobjednik.Ali idem dalje, majko.Nije me
Мојим Крајишницима, носиоцима терета историје, расутим по земљи и под земљом. Премлад бејах, али сам памтио,Колону са Петровачке цесте,Плакао к’o киша, бескрајно патио,Што ми
Владиславу Петковићу Дису, у нади да ћемо се срести у вечности, у Небеском Јерусалиму Певао си болно, ал’ радосно сејеш.Кад притисне туга, исијава надаСигурно