Za mene je Sergej Trifunović najbolji pisac jer piše jezikom koji ja najbolje razumijem. Brzo, jasno. Što bi rekla Donna Tartt, znate li šta je suspense? Zajebi priču, ubaci bombu. Zabavno je kad za stolom dva lika pričaju i smiju se, ne znaju šta se dešava, a ti vidiš bombu postavljenu s donje strane stola.
Kad ja pišem, hoću da ne dišeš, udahni poslije.
Moj problem s ovim tekstom je što ga ne pišem tako, jer ćemo roniti do kraja snova Tonija Soprana ispod 7000 tona okeana, a ribe će nas gledati odozgo i pitati a gdje su vam škrge ludaci? Pa hoćemo li?
Sunce guta ljetni sumrak.
Patke nadlijeću Tenessee, idu u Newark. Prekidanje žica, dogovaranje poslova u sauni zbog prisluškivanja, krvava glava konja, sirova riba kao poruka (mafija nikad nije prijetila direktno). Psihološki teror, poruka je tiha, ali strašna.
Kad je Gotti počeo da prodaje heroin, što je bilo zabranjeno u porodici, Paul Castellano je prekinuo komunikaciju s njim i izbacio ga iz svih dobrih poslova, u prevodu: „Gotov si, samo što ti još nismo rekli“, ali mu je Gotti poslao metke nakon čega je Castellano ubijen pred svjedocima.
ARE YOU IN THE MAFIA?
Ne postoji ljepše napisan lik od grubog mafijaša koji hrani patke, bavi se „otpadom“ i pjevuši Dirty Work u autu. Ubija se od Prozaca i sekund uvijek fali da upadne u fajt, a ponekad taj sekund dođe malo ranije.
I’m a fool to do your dirty work…
Ooo yeah…
Jednog dana Džejms Gandolfini je dobio poziv, upravo od jednog dona, Gandolfini se javio na fiksni telefon i čuo: „Samo da znaš, pravi mafijaš nikad ne nosi šorc“ tu-tu, tu-tu. I tako je to završilo u seriji.
Times are hard
You’re afraid to pay the fee…
Oči u koje potoneš i boriš se za vazduh, koje sijaju kao mač na suncu spremne da te unište za tren. A kad te vrate na obalu, zahvališ se takvoj struji što te nosila sa sobom i vratila živog.
Kao da si bio negdje.
To je kako ja definišem nešto fatalno. Toni nije to. Toni Soprano nije fatalan. On je stvaran dečko sa tigrom na ramenu, koji obećava nevolju i žonglira sa svojim dijagnozama, navodno sociopate, problema sa ljutnjom i depresijom koja ga je odvela u krilo Glorie Trillo.
KARMELA SOPRANO
Kako jedna epizoda stiže drugu, mislim: oh, čekaj malo, religioznost i moral su baš slatki u kombinaciji sa trošenjem love serijskog ubice na dijamante, svaka čast, Karmela. Moja mjera hipokrizije.
Šta ću, volim kad žena pobjeđuje.
Nikad nisam vidjela jadnije predstavljen, a toliko moćan lik.
Karmela raspolaže svime što Toni ima, jeste i što će biti, svaka njegova „kurvetina sa strane“ bi mogla lako da se oprosti sa životom samo na pomen Karmelinog imena. Ironično?
Posjeduje ga poput nekog nadzornog organa reda i mira.
Ona je njegova karta za svijet. A kako je jasno da je svijet vrlo bitan, lik Karmele Soprano koji plače pred slikom Jusepea de Ribere „The Holy Family with Saints Anne and Catherine of Alexandria“ je vrijedan svake nagrade – za scenaristu.
ADRIANA & CHRIS
Adriana je slabija verzija Karmele, koja nije dočekala da vidi Karmelu u ogledalu. Kristofer i Ade imaju samo jedan problem, ljudsku slabost, a ne nadljudsku sociopatsku surovost ala Toni.
To je kao kad se vozite i na radiju uporno stanica 93.33 mhz šušti na automatskom biranju, pa krene Tony Cetinski, ali ga na krivini negdje u Bosni gdje se miješa sto signala presječe 95.67 mhz Ljuba Aličić – i čuj sad! – blago onom ko te ne pitaj me, majko sto mi svetlo gori
imaaaa, ko te ljuuubi, dok ja ni koja mi zena
bol u srcu stvori – GASI GASI!
U svakom od ovih likova se vode ljute borbe, moral ili nasilje, smrt ili novac, čast ili krv, borba ili predaja, rizik ili život, sve ili ništa. Realizam leži u tome gdje i kada se dešava rez; kad razum presjeca nerve do srca. Miješaju se osjećanja i preklapaju misli kao poslanici u skupštini ili signal u Bosni, ali oboje u isto vrijeme ne mogu da postoje. Toni ubija za novac, a Karmela mijenja Sunce za sjaj dijamanata.
Nečija spremnost da gori cijeli svijet ako se ugrozi nešto do čega mu je stalo je isti onaj razlog zašto je Adriani umjesto Kristofera ipak metak skinuo Harry Winston narukvicu s ruke.
GLORIA TRILLO
Fuck me, baby! Oh! Kad sam vidjela outfit u kom je otišla na brod… bilo mi je jasno ko je lik Glorie Trillo. Ili-ili. True bad bitch. Outfiti su joj toliko Carrie Bradshaw coded, kao da je Patriša Filds umiješala prste, vilica mi je bila na podu.
UNCLE JUNIOR
Amerikanci za skota, ološa, gada koji ti ukrade novčanik pa ti plati večeru kažu: he’s a bad news, ali stric Junior je i više od toga, stric Junior je crna hronika.
Upuca Tonija i zamalo ne kaže „ups jebiga“. Samoživost koja hoda, koja će proždrati tuđe najveće boli da se malo zabavi – pa s nanogicom hoda po sahranama jer ga jedino tu puštaju. Naravno, dosadno mu je i tamo pa pokuša da napravi koncert na svakom ručku i tako Bregi otme orkestar za svadbe i sahrane. Naravno, za svako sranje ima opravdanje, zove se: „ups, jebiga“.
Kad se dočekaš na mekano
Žižekov Perverzni vodič kroz kinematografiju kaže da je film bezobrazno podao jer ti ne govori šta da želiš, već kako da žudiš za tim. Šta da osjećaš.
Light the candle
Put the lock upon the door
Kako sam shvatila seriju? Nisam. Osjetila sam je.
Kao kad padaš na tvrd beton, umivaš se hladnom vodom kad te stvarnost dodirne, ali ti ipak neko nježnim šapatom saopštava:
„Dijamanti sijaju duže nego što možeš da zamisliš, a možda nisu vrijedni. Ako se budeš pitala da li da pokažeš srce, otiđi na obalu i krvari pred ajkulom, možda se predomisliš?“
I don’t wanna do your dirty work
No more
