Ne bojim se, majko.
Odlazim hrabro.
Uzdignute glave, odganam suze i uzimam pušku.
Spremam se za bitku.
Iz koje možda neću izaći kao pobjednik.
Ali idem dalje, majko.
Nije me strah, jer znam da me čekaš.
Ne plašim se, kada znam da si tamo negdje.
Sigurna.
Ne moraš da gledaš ono što ja gledam.
Ne moraš da slušaš krike, uzvike i bol.
I ne želim da ikada saznaš kako je to.
Nemoj plakati, majko.
Ja te volim i zato se borim.
Da jednog dana, majka, kao što si ti, ne ostane sama.
Da jednog dana, ne mora slati sina jedinca u rat, u nepovrat.
Borim se za budućnost tvoju majko.
Ne plači za mnom, majko.
Ja sam možda dao život za bolju budućnost.
A šta je jedan izgubljeni život, pored hiljadu spašenih?
Moj život je imao smisla, borio sam se do posljednjeg daha.
Jednog dana, možda se neće pominjati moje ime,
ali neće biti nekog drugog sina koji će morati da gine.
Da se bori, da smrti gleda u oči svaki dan
i da se pita gdje mu je majka, kako li je sad.
Nemoj da si tužna, majko.
Sjeti se koliko sam te volio i uvijek ću te voljet’.
Neka ti bude olakšanje saznanje da iako poginem,
borio sam se za nešto veće od sebe, od tebe, od bilo koga.
Ako ti sutra jave da me nema više,
nemoj plakati i kuditi druge.
Ne dozvoli da ti srce bude prepuno tuge.
Umjesto toga, nasmij se za mene i slavi život.
Jer, jednog dana, zahvaljujući smrti bezbroj junaka,
neće više biti tuge, ni nesrećnih majka